Muhamed Hevai Uskufi


Autor Bosansko-turskog rječnika iz 1631. godine,Makbul-i Arif, najstarijeg bosanskog i južnoslavenskog rječnika štokavskog narječja

„ Pouzdavši se u Boga zadubio sam se u misli
  Te se u taj čas dosjetih
  Da sakupim jedan rječnik na bosanskom jeziku
  Nek i on prema sebi bude jedno svjetlo
  Mnogo je lijepih rječnika napisano
  Sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih
Ali nema napisana na bosanskom jeziku
Ni sastavljena u prozi ni skićena u stihove“....

napisao je, između ostalog, u Uvodu u svoj rječnik  Muhamed Hevai Uskufi 1631. godine. „ Nek i on prema sebi bude jedno svjetlo“. Ta želja mu se i ostvarila, jer svjetlost kojom isijava ovaj najstariji rječnik na štokavskom dijalektu na Balkanu, nemjerljiva je.

Muhamed Hevai Uskufi rođen je 1601. godine u Dobrnji kod Tuzle. Umro je  1651. godine.Obrazovanje je stekao u Istanbulu, gdje je služio i na Dvoru. Bio je bosanski pisac, alhamijado pjesnik i autor ovog velikog leksikografskog i književnog djela, prvog rječnika bosanskog jezika. Uskufi je jedan od bosanskohercegovačkih velikana, u čemu se slažu mnogi koji poznaju njegova djela.

Prije 5 godina,uz početnu inicijativu i u ulozi izdavača, Grad Tuzla je objavio  reizdanje Bosansko-turskog rječnika iz 1631. godine,  na 380-tu godišnjicu od njegovog pisanja i na 410-tu godišnjicu od rođenja Uskufije.Na 385-tu godišnjicu od objavljivanja rječnika, 2016. godine,  podignut je spomenik ovom tuzlanskom, bosanskohercegovačkom i evropskom velikanu u  njegovom rodnom mjestu Dobrnji kod Tuzle.

Godine 2011. objavljeno je reizdanje Uskufijinog rječnika iz 1631. godine

U predgovoru reizdanja rječnika, gradonačelnik Grada Tuzla Jasmin Imamović, između ostalog, napisao je:

„ Autor rječnika je prije 380 godina poželio: „Neka i on prema sebi bude jedno svjetlo“. Želja mu se ostvarila. Svjetlost istine kojom i dan danas zrači ovo kolosalno djelo Muhameda Hevaije Uskufije, u Bosni i Hercegovini i bosanskom jeziku, potrebna je u svakom a pogotovo u ovom vremenu. Rječnik Tuzlaka Uskufije,  koliko je nauci do sada poznato, je najstariji bosanski i prvi južnoslavenski rječnik napisan štokavskim dijalektom. Utoliko je naš jubilej značajniji i objavljivanje ove knjige potrebnije

Također, u predgovoru reizdanja rječnika,  ugledni profesor slavistike iz Osla u Norveškoj i jedan od urednika reizdanja,  Svein Monnesland,  koji je za potrebe objavljivanja  reizdanja  obezbijedio pristup strogo čuvanom originalu  prijepisa Uskufijinog rječnika koji je pohranjen u Univerziteskoj biblioteci u Uppsali u Švedskoj (najstariji originalni prijepis), između ostalog je napisao:

Bosansko-turski, odnosno tursko-bosanski rječnik Muhameda Hevaije Uskufije predstavlja značajan događaj u historiji južnoslavenskih jezika, a pogotovo bosanskog jezika. Riječ je o jednom od najranijih rječnika uopće na južnoslavenskom jezičnom prostoru. To nije samo spisak riječi na dva jezika, već književno djelo, rađeno vrlo pomno i intrigantno, u složenoj osmanskoj metrici.  Hevaijin jezik je vrlo čist slavenski. Često ima slavensku, odnosno bosansku riječ u slučajevima gdje je kasnije turcizam postao uobičajena riječ u bosanskom jeziku, uz slavensku“.

Primjeri slavenskih, odnosno bosanskih riječi umjesto turcizama, navedeni u rječniku su, između ostalih: govedar (a ne čoban), kolijevka (a ne bešika), kovčeg (a ne sanduk), mjed (a ne bakar), ognjište (a ne odžak), postelja (a ne dušek), prozorac (a ne pendžer), šipak (a ne nar), vrt (a ne bašta), raj (a ne džennet), sila  (a ne zulum), zakon (a ne adet)..i niz drugih riječi....

Zanimljiv je i Hevaijin inventar riječi. Najviše ima imenica,a ima i preko 80 glagola. Njegov leksik ne obuhvata samo najfrekventnije riječi iz svakodnevnog života. On spominje i neke mitsko-religijske riječi, navodi nazive biljaka, životinja i ptica, te riječi iz seljačkog života. Ima i riječi koje bismo mogli nazvati vulgarizmima, kao i nekoliko riječi koje su bile rijetke i u njegovo vrijeme. Razlog je što su poglavlja njegovog rječnika „male priče“, te je vjerovatno nastala potreba da se ubace pojedinemanje frekventne riječi radi „radnje“

Svein Monnesland  je u predgovoru dodao i to da: „Treba prerađivati knjigu toliko puta kao što sam ja učinio kao jedan od izdavača, da bi se otkrilo mnoštvo piščevih igara riječi i finesa, često skoro neprimjetljivih, njegove duhovite, sad naivne, sad metrične muze.  Rječnik Makbul-i Arif je djelo jednog vrlo obrazovanog i učenog čovjeka, koji je savršeno vladao i bosanskim i turskim jezikom. Za historiju bosanskog i južnoslavenskih jezika, Hevaijin rječnik predstavlja važan spomenik“.

"Kako su Bosanci krupna stasa, znaj da su im tako i riječi krupne", zapisao je Muhamed Hevai Uskufi

„Makbul-i Arif  je prvi rječnik u Bosni i Hercegovini i kod Južnih Slavena napisan u stihu štokavskim dijalektom, a svojim djelom Tuzlak Hevai je postavio temelje bosanskohercegovačke lingvističke discipline-leksikografije bosanskog jezika.

Hevai se čak i u svom rječniku izjasnio da je on želio  napisati rječnik na bosanskom jeziku, jer prije njega nije bilo napisana rječnika na bosanskom jeziku. Smatrajući bosanski jezik izražajno veoma bogatim, Hevai sa oduševljenjem u svom rječniku ističe da je zadovoljan i ponosan što je sadržaj semantički bogat, odnosno što rječnik ima, kako on to neposredno kaže,  aluzija, migova, srokova, prišibavanja, finesa, satire, duhovitosti i igre riječima.

Rječnik jeste dvojezičan, bosansko-turski, odnosno tursko-bosanski, te i izmiješano, ali je stihovan trećim-arapskim jezikom tj. rađen je u skladu sa zakonima arapske metrike.Riječi dvaju po svemu različitih, bosanskog i turskog jezika, profilirao je u stihove versifikacijom zakonitosti trećeg-arapskog jezika, što je vrlo teško uraditi, za što treba mnogo znanja, vještine i rada.

Makbul-i Arif je jedinstveno i cjelovito stihovano leksikografsko djelo koje se sadržajno sastoji iz tri cjeline: 1.) Predgovor, 2.) Rječnik, 3.) Pogovor.

Rječnik ima trista i trideset (330) stihova sa preko sedam stotina (700) riječi bosanskog jezika tumačenih turskim jezikom, i obratno, turskih riječi tumačenih bosanskim jezikom, ali i izmiješano. Predgovor se sastoji iz stotinu i dva (102) stiha, a  pogovor ima samo četrnaest  (14) stihova.

Leksikografsko djelo sa brojnim književnim vrijednostima

Lingvistički posmatrano, rječnik Hevaije je jedinstven i po tome što u Evropi nije poznato takvo djelo koje pretendira leksikografskoj profilaciji, a da istovremeno ima bezbroj vrlo vrijednih književno-teorijskih obilježja.  Sva tri dijela rječnika imaju i brojne književne vrijednosti.

Bez ikavih pretenzija da slijedi određeni književni pravac, ili metod kao književno-teorijske pojmove, osim ugledanja na turskog pjesnika i leksikografa koji se zvao Ibrahim Dede Šahidi (1470-1550) i koji je autor rječnika u stihovima perzijsko-turskog jezika s naslovom Tuhfe-i Šahidi, Hevai svojim vlastitim književnim nadahnućem svojim rječnikom priča, komparira, aludira, poručuje, savjetuje, simbolizira i stvara leksikografsko djelo.

Hevai u svom rječniku priznaje da on nije savršen kao autor i leksikograf, te daje čitaocu mogućnost da u njegovu rječniku pronađe pogreške i nedostatke, smatrajući da ga zbog toga dobronamjerni i umni ljudi neće kritikovati i napadati.

Riječ stručne javnosti

Adnan Kadrić, profesor na Univerzitetu u Sarajevu, o Uskufijinom rječniku, odnosno u tekstu „Tradicija konceptualne poetizirane leksikografije u Bosni i stihovani rječnik Makbul-i Arif–Šta nam govore rukopisi“ je, između ostalog,  napisao:

Prije skoro 400 godina Muhamed Uskufi je namjeravao napisati rječnik bosanskog jezika i bio pred poznatom dilemom: kako se uopće neko djelo kao što je rječnik može popularizirati pred ostalim učenjacima na Dvoru, kako ga učiniti aktuelnim i originalnim, a da se, povrh svega, ostane shvaćenim i prihvaćenim u širim krugovima učenjaka, dakako i učenjaka izvan Dvora, a posebno u rodnom kraju?    Da je kod Uskufija postojala takva svijest,  potvrđuju nam i stihovi u uvodnom dijelu rječnika gdje on govori da je dosta djela napisano u stihu, te se i on odlučuje pisati svoj rječnik na taj način, svjestan da je to vrlo teško postići“.

Da bi rječnik ostvario svoju svrhu, da bi bio „prihvaćen“/makbul (kako mu i samo ime govori), bilo je potrebno ostvariti originalnost unutar poznate leksikografske tradicije.

Dragoljub Zorić, prof.dr iz Srbije, koji je i jedan od recenzenata reizdanja Uskufijinog rječnika ističe:

Siguran sam da je uložen ogroman trud da se od zaborava otrgne i sačuva ovo vredno delo slavenske lingvistike. Ono je vrlo specifično pošto je rečnik, ali napisan u stihu, budući da je bilingvalan a stihovi su slagani prema metričkom sistemu trećeg jezika. Zbog svega toga ovo delo je prava retkost u istoriji slavistike, ali i izuzetna vrednost za lingviste svih profilacija. Takođe je vredno i za teoretičare književnosti zbog zakonitosti versifikacije u različitim metričkim sistemima. Očigldno je da je autor Hevai bio vrlo obrazovan čovek u svoje a i u današnje vreme kad se prihvatio ovako teškog posla. Siguran sam da će ovo delo biti dragoceno stručnoj javnosti, ali i široj čitalačkoj publici.“.

Također, jedan od recenzenata reizdanja rječnika, prof.dr. Josip Baotić iz Bosne i Hercegovine je zapisao:

U historiji  svakog jezika postoje datumi i događaji koji su našli trajno mjesto u njoj po tome što svjedoče o nekim činjenicama koje su bile i ostale presudne za njegov status i rang među jezicima užih i širih jezičnih zajednica. Kad je riječ o bosanskom jeziku tu zahvalnost dugujemo svakako i Muhamedu Hevaiji Uskufiji, Tuzlaku koji je bosanski jezik predstavio javnosti kao funkcionalan sustav na način kako su u to vrijeme predstavljani i drugi jezici, objavljujući dio njegove leksičke supstance 1631. godine u vidu dvojezičnog rječnika bosanskog i turskog jezika, do danas poznatog po nazivu Potur Šahidija ili Makbul-i Arif, i tako otvorio put za njegovo prerastanje u idiom višeg ranga, književni jezik“

O Uskufiji i  njegovom bosansko-turskom rječniku su pisali mnogi, u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, i  potvrdili da je sigurno i postigao originalnost i veliku vrijednost,  te da se radi o kolosalnom i kapitalnom djelu za bosanski i južnoslavenske jezike.

Spomenik u čast lika i djela Muhameda Hevaije Uskufije u njegovom rodnom mjestu Dobrnji kod Tuzle

Spomenik podignut Muhamedu Hevaiji Uskufiji, u njegovom rodnom mjestu Dobrnji kod Tuzle, samo je jedan od načina slavljenja lika i djela ovog tuzlanskog, bosanskohercegovačkog i evropskog velikana.

Međunarodna galerija portreta Tuzla, uz ključnu podršku Grada Tuzla koji je inicirao izgradnju spomenika i pružio finansijsku podršku, ponosni je nosilac projekta podizanja spomenika Muhamedu Hevaiji Uskufiji.

Na kraju, treba spomenuti da je 2011. godine u ulozi izdavača (reizdanja) Bosansko-turskog rječnika Muhameda Hevaije Uskufije iz 1631. godine bio Grad Tuzla, a suizdavač Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH. Urednici su prof.dr. Svein Monnesland i  prof.dr. Ahmet Kasumović, dok su recenzenti reizdanja rječnika prof.dr. Josip Baotić i prof.dr. Dragoljub Zorić.

 

/ Korisne informacije

Galerija je otvorena od ponedjeljka do petka u vremenu od 08 - 15 sati i subotom od 09 - 13 sati.
Tel/fax: +387 35 276 150
Gsm: +387 61 185 733
Email: galerijaportretatuzla@gmail.com i interbifep@gmail.com

Atelje Ismet Mujezinović